Dok nisam počela vani živjeti, mislila sam da je, ako ništa u krugu bliskih ljudi, običaj posjetiti bolesnika i ponuditi mu pomoć. Nikad nisam…

Dok nisam počela vani živjeti, mislila sam da je, ako ništa u krugu bliskih ljudi, običaj posjetiti bolesnika i ponuditi mu pomoć. Nikad nisam o virusima i gripama razmišljala na način da izbjegavam ljude koji ih imaju jer će mi ih prenijeti i slično. Nedavno mi se desilo da sam pokupila stomačni virus koji me je zakovao za krevet. Nekoliko dana nisam išla ni na posao. Naveče bih se tresla od temperature. Doktoru sam otišla s taksijem, međutim tokom spremanja i čekanja u čekaonici mislila sam da ću se srušiti koliko mi je loše bilo. Bliski ljudi (porodica) su se sa mnom čuli samo preko telefona, što i razumijem, jer ako se oni razbole moguće da će se i njihova mala djeca također razboliti, što u njihovom slučaju nije bezazleno stanje. Međutim, da se nađem s druge strane priče iskreno ne znam da bih mogla nekoga tek tako samog bolesnog ostaviti, pola sata pola posjetiti, s maskom na distanci, odvesti do bolnice/doktora, bilo šta puno znači u tim trenucima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *